Posve je normalno pitati se
zašto živimo.
U potrazi za originalnošću
prvotno sam promijenio pristup
servirajući tri pitanja
tako da poslije ne znam
što sam pitao.
Ali mogu pogađati.
Prvo bi vjerojatno bilo:
Kolika je maksimalna dopuštena
stanka od života?
Drugo nešto poput:
Koliko glup moraš biti da odustaneš
od gluposti?
Treće:
Želiš se udati za mene?
ili
Želiš da smršavim?
Glavno da me detektira
kao iznadprosječnog paćenika
što je ekvivalentno
hrvatskoj prosječnosti.
No, onda sam shvatio
da tako ne ide.
Posve je normalno, naime,
ne baviti se
normalnim stvarima.
Zato sam se vratio
pitanju svih pitanja
obećavši
da neću više nikad.
konačno... aj hvala bogu da je oživio na bilo kojoj adresi. Pjesma- super!
OdgovoriIzbrišiHvala. Da, malo sam se odmorio od bloga. A sada idemo dalje...
OdgovoriIzbriši