nedjelja, 18. srpnja 2010.

PLAĆENO LJUBAVLJU

Nadahnuće je skuplje

od para novih cipela

izuzev kada pod nadahnućem

mislimo

na nove cipele.


A ja sam tako prestao

razmišljati

prije više od sedam

godina.


U to vrijeme stekao sam

diplomu

mlađeg punoljetnika

planirajući život

u Vinkovcima provesti

kao uzoran građanin.


Nije mi padalo napamet

da je biti građanin

teško živeći na selu.


Još manje sam razmišljao

o mogućnosti

da od kuće do posla

idem bosih nogu.


Ali ne bih rekao

kako trijumf vjerojatnosti

nad uvjerenjem

ima previše veze

sa slučajnošću.


Nadahnuće je preskupo

da bih ga čekao.


Prionuo sam na posao

i u prvi mah

ne napravivši ništa

shvatio kako lakše pišem

dok ne nosim obuću.


U drugi mi je mah

takav zaključak pomogao

nastaviti.


U trećem mahu

zaključio sam da je najbolje

prestanem li

zaključivati.

2 komentara: