nedjelja, 25. srpnja 2010.

VIJEST O SMRTI J. D. SALINGERA

četrdeset godina poslije

shvatio sam da je barthes u pravu.

što se mene tiče,

to znači da mogu pisati bez pritiska.

čim sam čuo da je autor manji

od svoje smrtnosti,

rezignirano sam

presvukao donje rublje

i rekao zimi neka se goni

skupa s prozorom kupaonice.

poslije sam navratio u knjižnicu

posudivši knjige koje sam čitao.

humor kojeg sam se potom prisjetio

imao je okus višnje, što je dovoljno

da savladam vještinu prijezira

prema slatkim brigama bezbrižnih.

upaljeni radio toga je dana

bio zadužen za denotaciju.

ugašeno sve pronosilo je

glasove povratka.




Broj komentara: 6:

  1. Ovaj sam tekst napisao u prvoj polovici ove godine, a sada ga reaktualiziram, uz napomenu kako ga uvrštavam u jedan ranije napisani rukopis pjesama koji će, bude li sreće, iduće godine izaći u izdanju AGM-a. Taj rukopis pritom mislim obogatiti nekim novim pjesmama. Hoće li to dovesti do preopsežnosti, nisam siguran, no vrijeme da barem jednom o toj činjenici ne povedem računa.

    OdgovoriIzbriši
  2. Eh, da, u spomenuti korpus uvrstio sam i onaj ciklus - Drenovačkih deset...

    OdgovoriIzbriši
  3. tipfeler...
    Uglavnom, puno ih ne vodi o toj stvari računa i zna ispasti sasvim u redu, ipak je u prvom redu bitna kvaliteta. Tako da, samo šibaj. Možda ovo ljeto barem u tome pronađe svoj smisao.

    OdgovoriIzbriši
  4. bogami, i meni se zaletio tipfeler.. :)) pod jednom pjesmom.

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa da, no, sada bih ja tako rado počeo jedan rukopis, imam zamisao, ali nikako da probijem led, čitav sam dan nešto tamo pokušavao... moram u šetnju, pa ću pokušati štogod u noćnom turnusu, valja iskoristiti godišnji, sve ako od ovoga i nema neke koristi (a nema, što jest - jest)...

    OdgovoriIzbriši