Uz prvi gutljaj jutarnje kave
na ruralnoj terasi
San Francisca
obavezno šapnem analizirajući
kofeinski negativ:
Stariš, stari moj!
Tada počnem odbrojavati
koliko je dana do kraja ljeta
i hoću li nakon
smežuranog fotorobota
u kavi
produljiti do knjižnice
kako bih, kao nekada,
vrlo kratko popričao
s američkom
kratkom pričom.
Zatim završim u Charlieju.
Slika je skup od tisuću riječi
koje ne moramo razumjeti
da bismo ih izgovarali.
Zavirim u pornografsku partituru
i mahnem Roccu Siffrediju
uz uobičajenu zamolbu:
Budi dobar, maestro!
Odsviraj jednu!
o la la.. jako interesantno, maestro!
OdgovoriIzbrišiOvaj je dobar, jer je terasa uvučena i smješten je između knjižnice i videoteke, pa ostavlja umirujući dojam. Inače je ista licenca u pitanju, isti logo, iste boje, čak su i stolice iste, koliko se sjećam...
OdgovoriIzbriši