Ne volim visinu, ali svejedno
zavirim u nebo.
Gledam hoće li kiša
pomaknuti rok povratka
koji je priroda
postavila jatu
divljih gusaka.
Ne nalazim odgovor.
Gledanje u visinu potom
prepuštam
dugim i mračnim razgovorima
sa samim sobom.
Takav je jezik za jednu osobu.
Crn kao mrlja
od motornog ulja
što prolaznicima šapće:
Ovdje se gine!
U wordu sam napravio preinaku jednoga dijela pjesme, tek toliko da se zna, ako se tu ima što znati...
OdgovoriIzbrišiKada bih zajebao sve što me zajebava, reci mi, gdje bih to dospio? Osim, eventualno, u ludnicu ili pod zemlju?
OdgovoriIzbrišitužno i genijalno.
OdgovoriIzbrišizavršio bi u vagini gdje svaki pošten čovjek, umjetnik ili poljoprivrednik završava.. sorry na grubosti, učim se iskrenosti.
OdgovoriIzbrišii to nebitno čijoj, prve konobarice koja ti potoči kavicu ujutro..
OdgovoriIzbrišiNemoj tako, ja sam pristojno ždrijebe:))
OdgovoriIzbrišiNisi uopće, to se samo praviš. I nisi više ždrijebe, već ... :)
OdgovoriIzbrišiPa dobro, pristojna raga koja se samo pravi da je pristojna, a zapravo je đubre da ne može biti đubrastije:))
OdgovoriIzbriši