ponedjeljak, 2. kolovoza 2010.

SKANDI

Liznut ću golfsku struju s tvojih

fotošopiranih glasnica.

Liznut ću ih kao kavu i rahatluk.

Obijesno i projugoslavenski,

kako su to činili naši očevi ljeti na moru

u radničkim odmaralištima.

Dok se nisu preobratili i primili vjeru

zaboravivši da more postoji.

I plažu na kojoj je tvoja mama provela

više vremena nego ti na Facebooku.

Obijesno prirodna, bahato jednostavna,

proždrljivo mršava

kao Bo Derek, Ana Saso i Gojira.

A kada liznem i ne okusim ništa

svima ću reći da si prava.

Jer ja ne poznajem

ljepšu stvarnost od tebe.

Poznajem samo onu stvarniju,

a ta me u trenucima erekcije

skoro nikada ne zanima.

Jednom mi se digao na nju

dok sam jeo sendvič,

ali kasnije se pokazalo da je do sendviča,

a ne do nje.

Toga je dana jutro imalo okus

rolovane šunke i zelene salate.

Večer okus tabasca.

Bio sam mlad kao njemački turist

u kupelji od fosilnih goriva

i palio se na ljuto.

Broj komentara: 11:

  1. a šta reći.. savršeno...

    OdgovoriIzbriši
  2. britak humor koji me uvijek oduševi.
    svaka čast majstore.

    OdgovoriIzbriši
  3. I tebi hvala na tvojim stihovima.. Mi možda uživamo i više nego ti dok ih pišeš. Uh, što volim što je ovaj blog oživio, neopisivo.. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja bih ipak volio da umjesto bloga zaživi moja minimalnost, ali kad drugačije ne ide, pa ne ide... suviše je u svakodnevlju dodira s lažnom empatijom. Onaj "Kako si?" iza kojega se krije oduševljeni "Ko te jebe!". To je otprilike tako kod nas. To sam umnogome iskusio na svojoj koži zadnjih mjeseci ili, pak, zadnju koju godinu. Život ide, a ja stojim i komentiram ga tješeći se tobožnjim interesom različitih strana za moj rad. Čast iznimkama, ali... eto, moglo bi se reći da sam i prošli tjedan ispao budala. Zašto? Neću reći. Ispast ću i ovaj i znam već iz kojih razloga, a opet... nemam odlučnosti stati tome na kraj. Ili, jednostavnije rečeno, nisam u stanju za takvo što.
    Na koncu ovoga post scriptuma... ne, ja ne uživam dok pišem, bilo bi sjajno da uživam, ali ništa od toga. Nula bodova. Koniec!

    OdgovoriIzbriši
  5. Ma, opusti se, Franjo, tko ih jebe. Odlično pišeš i to je to.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ne, nisam se ovdje doticao toliko pisanja, koliko nekih drugih stvari, ali hvala na podršci, bez daljnjega...
    Nego, je li netko gledao "Srpski film"? Hoću li ispasti primitivan i ne znam kakav sve već ne, ako kažem da je riječ o najobičnijem smeću od filma zbog kojeg bi autore trebalo kazneno goniti? Granice umjetničkog i neumjetničkog vrlo su nejasne, ali jesu li one prijeđene u ovom slučaju? Ja mislim da jesu i to obilato! Pogledao sam puno filmova i imao puno dojmova, ali nikada se nakon gledanja jednog filma nisam osjećao tako jadno. Tako oskvrnjeno. Baš me zanima što drugi misle. Nemojte suditi po traileru, jer on ne predstavlja ni jedan posto onoga što u filmu možete vidjeti. Ako ste pogledali film, recite mi što mislite. Ako niste, nemojte ni gledati!

    OdgovoriIzbriši
  7. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  8. Sudeći po tvom komentaru, poštovana N., ni ti, ni ja neke stvari nikada nećemo naučiti. To su te riječi, reče Balašević na početku koncerta u Puli 2001., treba li nekih većih?

    OdgovoriIzbriši
  9. Poštovani F. ja se s tobom slažem u potpunosti, i vjeruj mi, ne bi ni voljela da je drugačije.

    OdgovoriIzbriši