nedjelja, 8. kolovoza 2010.

SLOBODNI PAD

Na dvjesto metara nadmorske visine
svemir je mumificirana barbika,
a zemlja bešćutna kradljivica
propisane sućuti.

Nevidljiva kao orlova nevjesta
koja u potrazi za poljskim miševima
obično dohvati zmiju.

Zrela za posljednji pad u sebe
kojim će s trgova naroda
oprati narodnost.

Proljeće što na dvjesto metara
nadmorske visine
zauzima metar kvadratni

i zimu što ne mari za dogovorenu
kvadraturu
odgoja i obrazovanja.

Broj komentara: 6:

  1. Druga strofa- nevjerojatno. Ich bin oduševljena pjesmom. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala, drago mi je, ma emocije su me opkolile zadnjih dana, pretvaram se u plačipičku...

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala, kada već ne mogu biti plačikurac, bit ću plačipička, ali proći će to mene ubrzo... vikend je bio emotivan, doći će to na svoje, pa ću opet biti, kako se kaže, hladan kao špricer!

    OdgovoriIzbriši
  4. "Nevidljiva kao orlova nevjesta
    koja u potrazi za poljskim miševima
    obično dohvati zmiju." sviđa mi se ovaj dio. Ne znam zašto, ali podsjeća me na naše želje koje pokušavamo ostvariti, ali često dobijemo nešto drugo.
    Što se tiče tvog komentara na onu pejsažnu fotku, mislim da pretjeruješ.

    OdgovoriIzbriši
  5. Slikovita na dobar način. Čitam redom, ali nad ovom sam morala zastati. Stil ti je jednostavan samo na prvu, zapravo se moram poprilično udubiti i vraćati na svaku pjesmu. To volim... I da, emocije su skroz ok, još ako sebe opišeš s onim dijelom iza plači - moj tip čovjeka :)

    OdgovoriIzbriši