Prepisao sam te iz zbirke zadataka
za sedmi razred osnovne škole
gdje si, u ulozi jednadžbe,
udovoljavala božanskoj potrebi
za ravnotežom.
U mom disku bila si
tek radosna kućanica
na solarni pogon
i s prekidačem
koji te može pretvoriti
u kućnog ljubimca.
Ali ne! Ne, zaboga miloga!
Ja nisam želio
vladati tvojom nesvjesnošću!
Želio sam da me osjetiš!
Da te boli
na svakom koraku
od kuće do škole
i natrag!
I da oni mali dečkići
što te krišom promatraju
kroz ključanicu ženske svlačionice
vjeruju kako je malo ljudi
sretno poput mene.
Želio sam te ubijati
polako kao pauka
kidajući nogu po nogu
i uranjajući ti um
u sodu bikarbonu!
I da me nakon svega obožavaš
kao privatnog sveca,
kao instruktora u auto-školi
i kao autora koji nikada prije
nije bez razloga
složio tri poredbe
jednu ispod druge.
Kao stubište!
Kao voćku!
Kao kaos!
Nema komentara:
Objavi komentar