utorak, 14. rujna 2010.

PODRIJETLO ZEMLJE

Klizeći niz nominativ ugledao sam 
partituru 
dokone sljepoće.

Ljepota je ne vidjeti ružno,
pomislio sam 
potpisujući se na rodni list 
konačnosti.

Prije nas 
bezdanom lebdjela je posljedica
čiji uzrok 
pravocrtno koračamo
izazivajući linearnost
na završni višeboj.

Negdje stoji zapisano
konzumirati ljepotu
u zamjenu 
za pogled.

Trgujući izrazom.
Usporavajući bježanje. 


3 komentara:

  1. na ovakve pjesme jedino mogu gurnuti prst u pičku i zamišljati da me kara pjesnik velik poput tebe...

    OdgovoriIzbriši
  2. Franjo, što ti zavide...

    OdgovoriIzbriši