Dan poslije sjećam se da ispod zelene majice
nisi imala ništa.
Ni grudnjak, ni srce, ništa.
Ubijali smo se u iločkoj graševini
preslušavajući
repertoar
koji se nije mijenjao godinama.
Znam da sam te očajnički želio pojebati
i da te nisam pitao
jesi li za.
Djevojka koja ne nosi ništa ispod zelene majice
imuna je na tuđi očaj:
Muškarcima vrijednim žaljenja
pička je strogo zabranjena
i tog zakona držiš se
kao čedna supruga pravosudnog policajca.
Ne mariš za moju potrebu.
Za prostatu bijesnu kao terijer.
Zapamtio sam tvoje hladno lice
nakon što si mi rekla kako moraš kući
ostavivši me da zaspem
za stolom.
Uz repertoar koji ni mrtav ne bih zaboravio.
Uz četiri prazne litrenke,
Hajdukov šal
i pregorjelu žarulju od šezdeset vata.
Zapamtio sam tvoje lice.
Prostodušno kao zelena majica ispod koje
nisi nosila ništa
ono mi je zaboravilo namignuti.
Dan poslije iz toga mogu
zaključiti
da čedne žene pravosudnih policajaca
nemaju problema
s tikovima.
Nema komentara:
Objavi komentar