nedjelja, 31. srpnja 2011.

MAGNITUDA

Gospodinu Richteru promakla je jedna stvar:
Gladan čovjek ne osjeća potres!
Gladan čovjek osjeća glad!

Tu činjenicu potvrdit će čak i oni koji se tresu
od gladi,
premda takvi ljudi obično nikada ništa
ne govore!

Gospodin Richter morao je povesti računa
o trenutku kada računi dolaze na naplatu:
Kada gladan svijet,
vođen nerealnim interpretacijama
još nerealnije knjige,
nastavlja gladovati
na pravdi tuđe sitosti!

Osim toga, gospodinu je Richteru
promaknula
i jedna sasvim sudbonosna sitnica:
Što je čovjek gladniji, to je deblji!

Drugim riječima,
šanse za poginuti od potresa
postale su tolike
da nam je svejedno! 

Broj komentara: 18:

  1. Svi zainteresirani za knjige "soba 66" i "Knjiga izlaska" mogu se javiti na e-mail:

    pokojnipijanac@gmail.com,

    gdje ćemo se lijepo dogovoriti što i kako.

    Ajmo, obožavatelji, navalite!

    OdgovoriIzbriši
  2. zar ne vidiš da više nemaš kome pisati? blog ti je mrtav! kao i život! ti jako dobro znaš što ti tvoja mala govori!
    x.

    OdgovoriIzbriši
  3. i naravno, da ne bude zabune, zaslužio si!!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Jesam, očito sam zaslužio. Samim tim što neke stvari, u mom slučaju, nisu drugačije. Daljnje pojašnjenje uopće nije potrebno, zar ne?
    Pa ipak, sve ako si i apsolutno u pravu, moram nekako izlaziti na kraj s tom činjenicom. Čak i ako je produkt toga najobičnija skribomanija. Smatram, dušo draga, kako i nemam nekog izbora.
    Ali iskreno ti hvala na iskrenosti!

    OdgovoriIzbriši
  5. Kakve gluposti. Ja čitam ovaj blog redovito i svakodnevno i kad nema ništa novog, a tako i još par ljudi koji i ne komentiraju. Pokojnici su živa legenda, neovisno o broju komentara. Smiješna je i sama pomisao da se više ne piše.

    OdgovoriIzbriši
  6. ček malo, legenda? ti jednom blogu pripisuješ značenje nečeg legendarnog? pa da, kužim, svaki je jarac kod nas legendaran:)

    OdgovoriIzbriši
  7. nego... ljeto je! nije li malo gubitnički voditi blog u zvjezdanim noćima kada sretni ljudi vrijeme provode sa svojim najmilijima? ja sam naletjela na ovaj blog nakon više od mjesec dana kad ono... majstor piše li piše!! pa gdje su ti njegovi najmiliji? zar je moguće da netko može biti baš toliko sam? to je bolesno!

    OdgovoriIzbriši
  8. Nadahnjujuće!

    Naime, anonimna, pisanje, kao i bilo koja umjetnost, ne izolira svojim bitkom i nastajanjem, već oduzima malo vremena, kao najmanja žrtva koju ćeš učiniti kako bi interpretirao neku misao nadahnjujući druge ljude. Bolesna je tvoja misao da se stvaranje treba obustaviti. Franjo, isprike na miješanju u raspravu.

    OdgovoriIzbriši
  9. Slažem se sa prethodnim komentarom, također sam nov u ovom svijetu ali uz svoju dragu kojoj pisanje puno znači i sam krenuo bacit pokoju riječ na ekran, ne oduzima mnogo vremena a u isto vrijeme te opušta i uvijek imaš vremena za sve druge stvari..........

    OdgovoriIzbriši
  10. anonimka je otvorila bolno pitanje, čemu izgovoriti "a" ako nema hridi za odbijanje jeke?

    OdgovoriIzbriši
  11. Sirena, ma nije to pitanje bolno, nimalo, to je naprosto tako... a na taj čemu mogu ti odgovoriti protupitanjem - Čemu neki ljudi običavaju razgovarati sa samima sobom? Na blogu, barem je to moje skromno mišljenje, niti ne bi trebalo očekivati ne znam ni ja kakvu galamu. Međutim, OK, drugačijih smo stavova po tom pitanju, to je normalna stvar.
    Hvala na javljanju!

    OdgovoriIzbriši
  12. slažem se ako je hrid u tebi, unutra. to je dobar izbor al pari sugovornika, što mogu ili vrlo slabi ili vrlo jaki. hvala tebi na reakciji.

    OdgovoriIzbriši
  13. svi ti strojevi nastali su genijalnošću umova, pa i ovaj tekst je odraz sjajog uma.

    OdgovoriIzbriši
  14. Posebno mi je drago čitati poeziju koja ima efektno finale. Pozdravljam!

    OdgovoriIzbriši
  15. Hvala, Toni!
    Hvala, Kristofere!
    Hvala, Carmen!
    ...
    Ako sam nekoga izostavio, neka se ne ljuti:)))

    OdgovoriIzbriši
  16. Ovaj blog nikako nije mrtav. Živio Pokojnik!

    OdgovoriIzbriši