utorak, 19. srpnja 2011.

PRVA TRI PUTA I DRUGI PRVI PUT

Prvi put zavolio sam ju zimus.
Digao sam lovu na kladionici, došao u birc,
naručio kavu
i, kada sam pošao platiti, ponosno pokazao
svoja tri soma.
Hoćeš mi biti žena?, bilo je.
Još pitaš??, nije bilo.

Drugi put bilo je kada smo ostali iza fajronta:
Tomo, Bakreni, Gazda, Zlatko Printer,
ona i ja.
Ona je prala suđe, a ja sam tukao po pivu.
Svidjelo mi se kako pere
i još mi se više svidjelo
kako velike sise ima,
pa sam ju pitao:
Hoćeš mi biti žena?
A ne znam...
Ali ja te volim!
A jebiga stvarno ne znam...

Treći je put bilo kada je zabrijala s ćelavim
majmunom koji vozi novi Renault
i ne radi ništa.
Da sam muško u mjeri u kojoj se ovdje
predstavljam,
jamačno bih mu razbio zube!
Ili Renault!
Ovako... ovako sam ga poslao u pičku materinu!
I njega i nju!
Tiho... da ne čuju...

Četvrti put bilo je kao prvi put, iako nisam
digao lovu na kladionici.
Neki joj je čiča, dok je dečkima i meni
služila piće, viknuo:
Hej, curo!,
na što je ona u svježe obrijani brk prosula:
Jebala ti cura mater!
I to mi se svidjelo kao poezija Arthura Rimbauda
deset ili dvanaest godina
ranije.
I ja sam joj kao u šali dobacio:
Hej, curo!
I ona meni:
Molim, curino?
I ja njoj:
Zaboravi...    

Broj komentara: 9:

  1. I dalje na pokojnipijanac@gmail.com strpljivo čekam Vaše narudžbe:)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Bio bi dobar intertekstualni štos da na kraju pjesme napišeš -nastavlja se-

    OdgovoriIzbriši
  3. Nekoliko sjajnih detalja u zabavno-životnoj štorijici. Smijem primijetiti da ti ovaj stil, odnosno, ovakvo tretiranje tematike, najbolje leži?

    OdgovoriIzbriši
  4. Slažem se. Nepretenciozno stvarnosna poezija.

    OdgovoriIzbriši
  5. Slažem se s Vama! Nepretenciozno uglavnom i jest najbolje...

    OdgovoriIzbriši
  6. Eto vidiš kako smo mi jednostavni.

    OdgovoriIzbriši
  7. Uopće nije teško ''svršiti'' uz tvoje pjesme.

    OdgovoriIzbriši
  8. Nije, Carmen, nikako nije.
    A za to postoji i konkretan razlog vezan uz transfer iz realnoga u literarno.

    OdgovoriIzbriši