srijeda, 3. kolovoza 2011.

PSIHOANALITIČKI AUTOPORTRET

Noćas sam te zamislio kao mladu udovicu:
Mlade udovice crnje su od svega
što je bijelo!
I imaju pogled lutke iz izloga s koje je ljetno sniženje
svuklo odjeću!
I noge koje su se ugledale na Hollywood!
I imaju osjećaj da prema njima
nešto osjećam!

Noćas sam te zamislio kao pauka:
Plela si mrežu oko zablude ne dopuštajući
kukcima da prođu!
Čekajući da se ostavim filmova, kave i cigareta
i da,
nošen noćnim falsetima,
izmigoljim ispod
obližnjega
jutra!

Bila si, sve u svemu, sjajan vrisak:
Onakav kakav se pamti samo u antologijama
od kojih su, posredstvom smrtnosti,
ostala samo kazala!  


Broj komentara: 12:

  1. Ljeti se ustati u pet ujutro gotovo garantira inspiraciju...

    OdgovoriIzbriši
  2. zaista se isplatilo, pjesma je više no odlična...
    onaj pogled lutke iz izloga s koje je ljetno sniženje svuklo odjeću - obara ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Puna odličnih slika; sjajna! Skidam kapu! Iako je inače ne nosim.

    OdgovoriIzbriši
  4. pjesniče, meni do sada, najbolja. skidan kapu, naklon do zemlje.

    OdgovoriIzbriši
  5. Potrefila se, što jest - jest!:))
    Hvala na komplimentima!

    OdgovoriIzbriši
  6. odlična....budi iz ovih tmurnih dana :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Posljednja tri stiha kao uvod u manifest mladih pjesničkih lavova!

    OdgovoriIzbriši
  8. Moćno.Sada se sjetih nas dvoje smo davno bili jako dobri prijatelji.Na tvom bivšem blogu.Javit ću ti se mailom.

    OdgovoriIzbriši
  9. ovdje konačno živnulo. super. pozz

    OdgovoriIzbriši
  10. http://www.youtube.com/watch?v=aw3mFXOwRgw&feature=related

    OdgovoriIzbriši
  11. Strašna stvar, Apartid! Oduševljen!

    OdgovoriIzbriši