I neboderi se smiju Istini:
I milijuni tona
čelika i betona čijim klimatiziranim hodnicima
mnoštvo je obnašalo
važeću
gramatiku!
I sve one brkate junačine navikle na opservaciju
netaknuta međunožja
što nekoć je davno
rađalo kao ludo!
I sva ona strašila u haljinama bez kojih
nikada ne bismo saznali
što je lijepo,
a što valja podvesti
pod
važeću
gramatiku;
I neboderi se smiju Istini,
samo što njihov smijeh nikada neće
nauditi
našim
datumima!
Jesam li zakasnio?
OdgovoriIzbrišiNisi ;-)
OdgovoriIzbrišiOpet ispucavaš jedan odličan ciklus!
OdgovoriIzbrišiOd "revizija" biblijskih motiva do ironičnog tumačenja psiholoških shema- u tvojim stihovima se osjeća mozak postmodernog čovjeka koji se "stidi" srca, jer je svjestan prolaznosti. Drskost, blasfemičnost,uvrnutost
OdgovoriIzbrišiHvala, Psihoptico!
OdgovoriIzbrišiPotoče, moglo bi se to tako reći - "stid" prema srcu reakcija je na društvo koje njeguje vrijednosti kakve već njeguje.
BTW, biblijski su motivi zahvalni za sočnu pjesničku interpretaciju!