Čim ti se klaustrofobija zavuče pod kožu
kao prokleti Hank Moody
bit ćeš, garantiram, mačka i pol –
Takvu sam te, naime, doživio jutros u pola pet
dok sam sanjao autobiografsku
vožnju liftom
i sve one crvene tipke koje su samo zbog tebe
oponašale fotošopirani L. A.!
U liftu koji pada kao teorija evolucije
s dobro poznatim mirisom omekšivača
koji daje do znanja da ti mama
još uvijek pere rublje,
baš kao i meni!
Eh da sam Hank Moody samo jedan dan, samo jedan dan, samo jedan dan...
OdgovoriIzbrišiNije vrag da su svi otišli na skijanje?
OdgovoriIzbrišini ja dugo nisam bila ovdje, niti nigdje, samo mi je odjednom došlo da napišem nešt, valjda nas vrijeme čini drugačijima, valjda se prestajemo truditi s godinama koje dobivamo...
OdgovoriIzbrišilijepo je vidjeti da se i dalje trudiš, da i dalje pišeš poeziju, i da rasteš kroz nju
Pozdrav, Daniela.
OdgovoriIzbrišiIpak mislim da se ne treba prestati truditi. Ne treba se toliko osvrtati za okolinu, valjda to raditi zbog boljega sebe - na stranu što se po tom pitanju tu i tamo našalim poričući vrijednost apsolutno svega. Rad nas čini. Nadam se da će ti se vratiti taj poriv. Uostalom, tebe je krasila stvaralačka plodnost, tu dvojbe nema.
Idemo dalje! 2012., 2013....
Nisi ti ni lud pa si Hanka izabra!
OdgovoriIzbrišiNismo svi otišli na skijanje, tu smo i
čitamo te:)
Poslah ti e-poštu na fnag...gmail!
OdgovoriIzbrišiŽivio
Matej
Matej, odgovorih ti, hvala i ovim putem.
OdgovoriIzbrišiIbe, doista, tko ne bi volio biti Hank?:D
Gledao si sinoć ;-) mene baš uveseljava H.M.
OdgovoriIzbrišiJesam, gledao sam. To izdanje bilo je dovoljno da se nakon dulje vremena konačno nasmijem. Živio Hank!
OdgovoriIzbrišiIsto se i meni dogodilo!
OdgovoriIzbrišiDrago mi je. Nije lako smijati se danas, zbilja nije.
OdgovoriIzbriši