nedjelja, 15. siječnja 2012.

SPOMENIK

Upravo sam srušio jedan:
Sastojao se od dvije katrene i dvije tercine, a slavio je roditelje
poginulih ratnika!
Srušio sam ga zato što mislim da to nije u redu – te gadove,
naime,
nitko nikada ne treba ni spomenuti, pogotovo ne slaviti!
Zato što su siromašni, nepismeni i podložni
manipulaciji
i zato što se u znak protesta zbog mobilizacije njihove djece
nisu spalili živi
onako kako bi to učinili budistički svećenici te poneki
Jan Palach!
Uostalom, tko je vidio slaviti kukavice?
Tko je vidio suosjećati s ljudima koji su nakon smrti
vlastite djece
krenuli dalje sa životom?
Jebe mi se za njih!
Da se razumijemo, ovu ću pjesmu, kada i sam prestanem
biti kukavica, pročitati svojoj mami!
Ona zna zašto!

Broj komentara: 9:

  1. Odlična pjesma. Nevjerovatno kako kod tebe nešto tako duboko emotivno nikada ne prelazi u patetiku. Taj način na koji pišeš.

    morska

    OdgovoriIzbriši
  2. Zanimljivo sročeno, ali zašto je kukavički ostati živ nakon toga? Nakon što pokopaš dijete? Matej

    OdgovoriIzbriši
  3. Lucidno i sa dozom humora crnog.
    Y tu mama tambien

    OdgovoriIzbriši
  4. Zato što je prirodni poriv čovjeka da pokopa zatim sebe i zato što je neprirodno da se desi da on ne ide prvi pod zemlju. Kad se već desi, a imaš drugu djecu ostaje ti jedino da nadrasteš i prirodu i sebe. I živiš.

    morska

    OdgovoriIzbriši
  5. I dalje mi nije jasno zašto je hrabro ubiti se zbog toga ili barem zašto je kukavički živjeti nakon toga. Zapravo sam to Franji uputio, ali nema veze. Matej

    OdgovoriIzbriši
  6. Ta pitanja ne bi postavljao ukoliko bi tekst čitao po snažnom ironijskom ključu, kao strijelu, naime, odapetu ne roditeljima poginulih, već onima zbog kojih su isti poginuli. Uz to, ovo je i kritika društva učmalog prema manipulaciji koja iziskuje, nerijetko, brojne nepotrebne žrtve. Je li sada barem malo jasnije?
    PS Da imam dijete i da ono smrtno strada, nisam siguran da bih mogao dalje živjeti, bilo to kukavički ili herojski...

    OdgovoriIzbriši
  7. Jest, jasnije mi je. Zapravo uvijek i čitam tvoju poeziju po ironijskom ključu, ali ne uvijek po snažnom. Kad to tako objašnjavaš, sad mi je još jasnije.
    Matej

    OdgovoriIzbriši
  8. Nije vrag Franjo da ćemo i ti i ja morati pisati pjesme s fusnotama?
    Kakvo je ovo vrijeme došlo, ccc!!!

    OdgovoriIzbriši
  9. Slaven Tolj je jednom rekao da mu je najstrašnija scena bila kada je vidio Šeksa, kako par dana nakon sinovljeve smrti, laže u Saboru kao da se ništa nije dogodilo. Tako nekako, parafraziram.

    OdgovoriIzbriši