utorak, 28. veljače 2012.

ZAŠTO JE VOLJELA KOPATI NOS

I mene je to zanimalo prvi put kada sam,
gledajući je zapadno od kupaonice,
pomislio da ona i ja možda možemo…

pa sam joj, sav zajapuren,
neugodno pitanje postavio na posve
ugodan način:

(Čuj, Bejbe, nešto mi nikako ne ide u glavu:
Kojeg vraga ti tako anđeoska stalno kopaš nos?)

Odgovor je, mimo svih očekivanja,
odagnao
svaku
bojazan:

Gurni prst!
Osjetiš nešto mekano?
To ti je ljubav!      


Broj komentara: 8:

  1. Umalo sam ovih dana kod tebe ostavio Balaševićev stih: Pa dobro, gde si ti, baš sam ovih dana hteo da te zovnem...

    Uvijek nađeš provokativan način izraziti muško-ženske odnose koji, po tebi, imaju dva ishodišta: promatranje manifestiranja (iz)vanjskog kao indikatora i argumenta (ne)privlačnosti, i tumačenje (njenog!) tumačenja tog istog (iz)vanjskog. Što se tiče pjesničkog instrumentarija (upotreba paradoksa, humora, skepse, ironije, "pomjerenih" detalja u "normalnim" slikama...)on je funkcionalan i u skladu s onim što želiš- iznenaditi, razjebati lažni moral itd.

    OdgovoriIzbriši
  2. Franjo, ajd, molim te, napiši svoj utisak u dvije iskrene rečenice o mojoj pjesmi od 20. 2. 2012. Unaprijed hvala!

    OdgovoriIzbriši
  3. Tolika istina u tako malo riječi! Zakon :)

    OdgovoriIzbriši
  4. dobra, dobra... Matej

    OdgovoriIzbriši
  5. Prst? Franjo samo neka ti je čvrst!

    OdgovoriIzbriši
  6. Da mu je čvrst ne bi bio pjesnik.

    OdgovoriIzbriši
  7. Krenuli smo na put u Tigre. To je delta Parane. Plovimo motornjakom po površini koja se pruža tamno i tiho, puna ostrva. Zeleno, plavo, ugodno i zabavno. Pristanište i na brodić stiže djevojka koja... Kako da kažem? Ljepota ima svoje tajne. Puno je lijepih melodija, ali samo neke su kao rijeka koja davi. Ova ljepota je tako ''hvatljiva'' da su se svi osjetili čudno, a možda čak i stidno – i ntiko se nije smio odati time da je promatra, mada nije bilo očiju koje kradom nisu poglédale njenu zasljepljujuću pojavu.
    I tada je djevojka najmirnije počela čačkati nos. (W.G.)

    OdgovoriIzbriši
  8. Poštovanje Franjo. Jučer mi mlađa kćer dođe iz knjižnice s tvojom knjigom ''Crtač''. Ovo mora da je dobra knjiga, kaže ona meni (čitajući kratku crticu na koricama o starcu Osvaldu i plaču koji se začuje iz ormara). Ovog barbu znam... po njegovim pjesmama, kažem ja njoj... i vjerojatno je i knjiga dobra. Eto... tek toliko da znaš da te i djeca čitaju. Kad sam već tu... žao mi je što se Sven Adam ugasio... pa ako navraća kod tebe ostavljam mu pozdrav.

    OdgovoriIzbriši