U ovoj sušnoj godini kada i Nebo vapi za kišom:
U ovih četvrt sata koliko mi treba da napišem pjesmu
koju pišem čitav život
i u ovom jednom vremenu čija nas je božanstvena
nedjeljivost
podijelila
na neograničenu brojku nedjeljivih.
Kada se sa zvonika Crkve svetih Euzebija i Poliona
zaori negacijski Caps Lock
i kada njihova proljeća poprime boju naše jeseni
čut će nas:
Elokventne kao obrazovni program osamdesetih
i goropadne poput tarantule
na koncu ljubavi!
Dobro, nije da sam uvjeren u takav scenarij, ali jednom mora puknuti. Moralo bi.
OdgovoriIzbrišiBTW, moje iskrene isprike što se toliko dugo nisam nikako javljao i hvala svima vama koji ste brinuli i javljali se na mail pitajući je li sve u redu itsl.
Morao bih još nešto pripomenuti - ovu ću noć poći na počinak zadovoljan. Zbilja dugo ništa nisam napisao. Ovako se u meni, nakon podosta mjeseci, javio osjećaj minimalne samodostatnosti. Za današnje vrijeme, kada je moja malenkost u pitanju, rijetka je to prilika.
OdgovoriIzbriši