ponedjeljak, 30. srpnja 2012.

GLASNIJE, MOLIM!

Ne čujem vas:
Ljeta su postala vrelija od podneva na Veneri,
a neizgovorene riječi
u gojaznom kurzivu
bahatosti
samosvjesno alergične na pokušaj
da se obožavamo
kao grinje u požutjeloj jastučnici nacionalnoga
zanosa!
Za ovu ovdje tišinu nužno je vrištati
zazivajući
povampirenu meteorsku kišu koja će,
bude li zdravlja,
potrebi da budemo bolesni
očitati
do sada
nezapamćenu
lekciju!

Broj komentara: 5:

  1. Dobro, u redu, možda i jeste glasni, možda je stvar u tome što ne čujem dobro...
    Bilo kako bilo, ovo su (govorim o sebi) oni dani kada samoća u kombinaciji s nekim drugim (egzistencijalno predznakovljenim) elementima rezultira stanjem nepodnošljivosti samoga sebe. Istina, zvuči pomalo demagoški, ali u takvom stanju briga zbog demagogije posljednje je što vam pada na pamet...
    Lijep pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  2. Franjo se opet raspisao... i to je dobro. Pozdrav užarenoj Slavoniji iz žedne Istre.
    D.Gortan

    OdgovoriIzbriši
  3. O, kako znam osjećaj... nešto nalik gušenju, ali puno dublje, jače, prokletije.

    OdgovoriIzbriši