četvrtak, 26. srpnja 2012.

IZDAJA DOĐE KAO NAMIRNICA

Jesam, izdao sam svoju Zemlju:
Nekoliko sam joj puta u posljednjih mjesec dana
opsovao majku – znajući da ću zbog toga biti
manji pjesnik, a veći čovjek
(premda sam težio suprotnom);
Danas je, naime, takvo vrijeme:
Veliki pjesnici ne mogu biti veliki ljudi.
Za velike se pjesnike (tu i tamo) čuje.
Za velike ljude ne.
Pa sam izdao svoju Zemlju i sve njene Junake
zbog kojih ću, s njih još dva milijuna,
doskora biti gladan
čitajući izvjesnog S. S.-a
uz komentar:
Tko ti je kriv što si uranio!

4 komentara:

  1. Makar zvučalo katastrofično - ali pišimo dok još možemo. Strah me da nećemo još dugo. Uživajmo u čarima stvaralaštva i u postorgazmičkoj opuštenosti koja ide uz svježe stvoreno. To zadovoljstvo, barem za sada, libertijanska nam žgadija ne može oduzeti!

    OdgovoriIzbriši
  2. Dopustite mi, molim Vas, jednu akrobaciju:
    Franjo, nemoj prestati!
    Ne zbog sebe niti zbog drugih!
    Zbog kretanja!

    OdgovoriIzbriši
  3. Idealna bi kombinacija bila veliki pjesnik je i veliki čovjek. Tvoja pjesma je "ironična psovka". Što ti drugo preostaje u teroru interesno političkog, u vladavini Laži, Nasilja i Gluposti nego psovati? Možda da postaneš veliki državni pjesnik?

    OdgovoriIzbriši
  4. Veliki pesnici nebeski, veliki ljudi zemaljski. Razlika je u nadahnucu. Pisi, Franjo, trapezisto.

    OdgovoriIzbriši