Jesam, izdao sam svoju Zemlju:
Nekoliko sam joj puta u posljednjih mjesec dana
opsovao majku – znajući da ću zbog toga biti
manji pjesnik, a veći čovjek
(premda sam težio suprotnom);
Danas je, naime, takvo vrijeme:
Veliki pjesnici ne mogu biti veliki ljudi.
Za velike se pjesnike (tu i tamo) čuje.
Za velike ljude ne.
Pa sam izdao svoju Zemlju i sve njene Junake
zbog kojih ću, s njih još dva milijuna,
doskora biti gladan
čitajući izvjesnog S. S.-a
uz komentar:
Tko ti je kriv što si uranio!
Makar zvučalo katastrofično - ali pišimo dok još možemo. Strah me da nećemo još dugo. Uživajmo u čarima stvaralaštva i u postorgazmičkoj opuštenosti koja ide uz svježe stvoreno. To zadovoljstvo, barem za sada, libertijanska nam žgadija ne može oduzeti!
OdgovoriIzbrišiDopustite mi, molim Vas, jednu akrobaciju:
OdgovoriIzbrišiFranjo, nemoj prestati!
Ne zbog sebe niti zbog drugih!
Zbog kretanja!
Idealna bi kombinacija bila veliki pjesnik je i veliki čovjek. Tvoja pjesma je "ironična psovka". Što ti drugo preostaje u teroru interesno političkog, u vladavini Laži, Nasilja i Gluposti nego psovati? Možda da postaneš veliki državni pjesnik?
OdgovoriIzbrišiVeliki pesnici nebeski, veliki ljudi zemaljski. Razlika je u nadahnucu. Pisi, Franjo, trapezisto.
OdgovoriIzbriši