U šestomjesečnoj pauzi od pisanja, slušajući Pavarottija,
mantrički sam ponavljao
komentar korisnika kcinONE koji je napisao:
Mrzim kada ga uspoređuju s Bogom,
Bog ipak nije toliko dobar!
I nije, mislim si,
jer u protivnom imao bih sina koji bi se zvao Luka
i koji je, protivno teoriji evolucije,
lijep
kao
lutka!
U šestomjesečnoj pauzi od pisanja u kojoj je,
sudeći prema blogeditoru,
njih sedmero postavilo skoro pa fundamentalno pitanje:
Gdje je Pjesnik?
na što sam već
i sam umalo
zapjevao.
Ima valjda nešto u ovom vremenu, ono nas nagna da nakon višemjesečne pauze ponovo pokušavamo pisati. Odnosno ja pokušavam, tebi to i uspijeva.
OdgovoriIzbrišiMatej
Ima, kako da ne! Ne želim generalizirati, ali to nešto, čini mi se, zove se beznađe.
OdgovoriIzbrišiMislim na vremenske prilike, oblake, bioprognozu... Ne na epohu u kojoj primamo plaću, ili ne primamo, u mom slučaju. Matej
OdgovoriIzbrišiTo je točno - pa jebote kako pisati na plus trideset i osam, recimo...
OdgovoriIzbrišiDa, ali ako se nije pisalo mjesecima, što nas je priječilo recimo u travnju ili svibnju. Čika Celzijusi bijahu ispod 30 stepeni. No dobro, vjerojatno je konačno došla najpovoljnija nepovoljna bioprognoza na meteo haer.
OdgovoriIzbrišiMatej
Ne znam za tvoj slučaj, ali znam za moj. Čak sam prilično siguran da i ti znaš što je tomu bio razlog. Nedavno sam s jednom tebi poznatom osobom (i pjesnikinjom) chatao o tome. Usuglasili smo stavove - stanje po okončanju jedne intenzivne zaljubljenosti ostavlja takvu prazninu da je naprosto nemoguće pisati. Suprotno uvriježenim mišljenjima kako takva stanja vode u božanstvenu kreativnost. Ne kažem da je to bio isključivi razlog, postoji i društveni kontekst, ali to bi otprilike bila skica moje potpune ispraznosti posljednjih mjeseci. Inače da, ništa nas nije priječilo pisati u, kako kažeš, travnju...
OdgovoriIzbrišiPardon, znam za svoj, a ne moj... jbg.
IzbrišiAha, da, pa i ja sam šutnut prije 2 mjeseca. A sad zaljubljenost, nemam pojma. Svi moji punti kad se zbroje...
OdgovoriIzbrišiEto vidiš, napucavaju nas kao pivske limenke. A onda netko govori o muškoj bešćutnosti, ma daaaaj...
OdgovoriIzbrišiNe kaže đaba (ili džaba) stara narodna poslovica (ili izreka) "Ne vjeruj ženi koja laže".
OdgovoriIzbrišiAli sve će to bit dobro. Inače mi takva stanja daju volje pisat sranja. Ne nešto dobro, pametno, što mi i ne bi služilo na čast, nego dobijem volje pisat o rasizmu, fašizmu, nacionalizmu, komunizmu, Zdravku Mamiću... Onda navečer zabrijem uz litru i vodu te neku klapsku i svako jutro sam super kao poslije utakmice na Poljudu neki dan :)
A ako se eto pomirim sa svojom djevojkom prekodunavskog imena, bit ću još zadovoljniji. Oženim se za koju godinu i nek se širi vira Isusova!
Čuj ti njega, prekodunavsko ime:)))
OdgovoriIzbrišiNe znam, ne bih rekao, mada je to skroz off topic, da su rijeke ikada razdvajale, ne bih im nikada prišio takvu konotaciju, makar ni u šali. Dunav će zacijelo preživjeti ljudsku glupost.
Da, nadam se da si u pravu s konstatacijom kako će na kraju sve to biti dobro...
Kao što već rekoh jednom, eufemizmi su u jeziku dobra stvar, iako prikrivaju stvarne sadržaje.
OdgovoriIzbrišiMatej
Gdje je pjesnik? Gleda u sebe kako gleda u sebe... Na kraju to zamuti pogled. E, ta nejasnoća me zanima!
OdgovoriIzbrišiA pjesnik (je) samo traži(o) svoj stih. netko brže, netko sporije; nekome trebaju naočale, a netko ubada okom sokolovim...
OdgovoriIzbrišiPojma nemam je li umišljam ne videći dalje od svoga dvorišta i autorskog ega, ali imam osjećaj kao da se u zadnje vrijeme dosta njih vratilo iz stvaralačke hibernacije...
Toni, dijelim tvoj dojam. Neka nas!
OdgovoriIzbrišiPotoče, meni, uglavnom, ništa nije jasno...
Pjesnici mute vodu da izgleda dublja. (Nietzsche) Svojevremeno je radijska legenda Milovan Ilić Minimax govorio: "Ako ti sad nije (ništa? op. autora komentara) jasno, bit će ti jasnije malo kasnije."
OdgovoriIzbriši