petak, 27. srpnja 2012.

UMOR, TRADICIONALNI ZAPIS

Moj otac, gledano iz profila, nalikuje na slovo C.
Moja mama ima natečene noge.
Ni ja nisam najbolje.
Sramota za dečka od dvadeset i devet godina,
ali što ćemo se lagati, kriza je –
nemam za cigarete i benzin, a poeziju pišem
zato što nisam oženjen.
Možda bi čitava stvar izgledala drugačije
da putem iz Vinkovaca u Privlaku
naiđem na vremensku petlju
te potom
zauvijek pobjegnem u prošlost.
Krajem dana dečkima bih pokazao
koliki će im biti kada narastu
na što bi oni, sve u čudu nalik otkriću vatre,
jednoglasno uzdahnuli:
Blago Vama!

Nema komentara:

Objavi komentar