ISTOIMENOST

Bilo bi dobro da usred bijela dana na mene izvrše atentat:

Neuspjeli, razumije se!

Pa da moje psovke na tjedan dana poprime

institucionalni značaj.

Nešto kao: Pokrali ste nas, majku vam vašu!

Mladima ste uništili budućnost,

a stare osudili na karcinom,

artritis i nostalgiju!

Ali ne, nisam dovoljno poznat.

Beskorisno je.

Jedino ako odglumim da su me napali i ako nakon toga,

sav krvav i uspuhan,

u društvu Mislava Bage i Aleksandra Stankovića

ponosno objavim:

To su vam oni koji voze skupe aute

i troše vam kćeri!

To su oni čija djeca pohađaju privatnu školu

zimi odlazeći na Kronplatz!

To su oni, zapamtite jednom zauvijek,

koji Hrvatsku ne daju NIZAŠTO!

Bago bi se na tu informaciju možda i zamucnuo,

ali Stanković?

Taj će me sigurno shvatiti!

On je pjesnik kao i ja,

on vrlo dobro zna tko je Igor Mandić

i kako dotičnom gospodinu

hod po Mjesecu

ne igra ulogu!