Budeš li još tu probudi me oko dvanaest:
Tada ću ti skuhati kavu, obećajem.
Onakvu kakvu voliš, s malo ili nimalo šećera, upravo stoga
što kavopije iz prošloga stoljeća istu
naknadno ne zaslađuju.
Možda ti još, onako neobavezno, šapnem na uho
poneku besmislicu s ciljem da ti svoje slinavo pogansko
nepce spustim na vrat, u predjelu mladeža
koji samo što ne izađe na zlo
te u nadi da se dvije negativnosti, ako je vjerovati znanju,
naposljetku međusobno poništavaju...
Bila bi to moja varijanta.
Sada ti:
Koliko ću imati godina?
Hoću li pristati na subotnji doručak u krevetu?
Jesam li lijep kao svjetsko nogometno prvenstvo?
Imaš me?
Eto, prethodna tema očito nije bila zanimljiva. Malo smo ravnodušni, što ćemo...
OdgovoriIzbrišiTočno, mi ne zaslađujemo kavu! palačinkar
OdgovoriIzbrišiMožda bi umjesto birokratske riječi "istu" više odgovarala "takvu". U pjesmi ima toliko samozadovoljstva da se preljeva preko te šalice za kavu.
OdgovoriIzbrišiOvdje mi se nije dalo intervenirati, u wordu jesam.
OdgovoriIzbrišiPotoče, hvala na sugestiji!
Jako lijepo.
OdgovoriIzbrišimorska osa
Krivo tumačiš ravnodušnost, a kako si se potrudio da ne spomeneš jednog od vaših stanovnika, pišem njegovu pjesmu bez komentara:
OdgovoriIzbrišihttp://youtu.be/aeqLj3ZKCI4
osa