subota, 11. kolovoza 2012.

KAVOPIJA

Budeš li još tu probudi me oko dvanaest:
Tada ću ti skuhati kavu, obećajem.
Onakvu kakvu voliš, s malo ili nimalo šećera, upravo stoga
što kavopije iz prošloga stoljeća istu
naknadno ne zaslađuju.
Možda ti još, onako neobavezno, šapnem na uho
poneku besmislicu s ciljem da ti svoje slinavo pogansko
nepce spustim na vrat, u predjelu mladeža
koji samo što ne izađe na zlo
te u nadi da se dvije negativnosti, ako je vjerovati znanju,
naposljetku međusobno poništavaju...
Bila bi to moja varijanta.
Sada ti:
Koliko ću imati godina?
Hoću li pristati na subotnji doručak u krevetu?
Jesam li lijep kao svjetsko nogometno prvenstvo?
Imaš me?

Broj komentara: 6:

  1. Eto, prethodna tema očito nije bila zanimljiva. Malo smo ravnodušni, što ćemo...

    OdgovoriIzbriši
  2. Točno, mi ne zaslađujemo kavu! palačinkar

    OdgovoriIzbriši
  3. Možda bi umjesto birokratske riječi "istu" više odgovarala "takvu". U pjesmi ima toliko samozadovoljstva da se preljeva preko te šalice za kavu.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ovdje mi se nije dalo intervenirati, u wordu jesam.
    Potoče, hvala na sugestiji!

    OdgovoriIzbriši
  5. Jako lijepo.
    morska osa

    OdgovoriIzbriši
  6. Krivo tumačiš ravnodušnost, a kako si se potrudio da ne spomeneš jednog od vaših stanovnika, pišem njegovu pjesmu bez komentara:
    http://youtu.be/aeqLj3ZKCI4
    osa

    OdgovoriIzbriši