utorak, 7. kolovoza 2012.

VINKOVCI POSLIJE KOZARCA

Reći "sramota" bilo bi suviše banalno. No, ionako sam svjestan kako je moj Grad davno pogubljen.

AMEN!

PROZIVKA

23 komentara:

  1. Šteta, propade jedan poveći komentar koji sam pisao. Stoga ću ukratko - ovaj je komentar probni (razlozi su tehničke prirode)...

    OdgovoriIzbriši
  2. Dakle, posrijedi je formaliziranje mojih uvjerenja kako su "Vinkovci grad koji to nije"... sada je svakome normalnom konačno jasno da ovo više nisu Kozarčevi Vinkovci, Vinkovci Dragana Aleksića, Vinkovci Gorana Bareta i Satana Panonskoga, Vinkovci dvojice rimskih careva... ovo su Vinkovci lokalnih moćnika koji mogu kako žele i koji se svojim postupcima očito ne libe rugati svemu kulturološki neprocjenjivom što su Vinkovci dugo vremena predstavljali. Čitam u medijima besmislena objašnjenja, posebice ono kako dana građevina nije bila zaštićena kao kulturno dobro. U redu, a zašto nije? Zašto nitko ne postavi to pitanje? Barem nešto, s obzirom da je suvisao odgovor besmisleno očekivati. Na poleđini knjige pod nazivom "Vinkovačka književna povjesnica" profesor Stanislav Marijanović uzvikuje - Ecce Cibalae! Ecce što? Nemojmo se zavaravati! Vinkovci su grad uništenoga moralno-vrjednosnoga sustava u kojima podjednako stvari diktiraju bolesni pojedinačni egotripovi te strah za golu egzistenciju! To znači kako je kritička svijest vjerujem poštene većine praktički ravna nuli...
    Mogao bih se ograditi od svega - mogao bih, naime, reći kako sam na dodjeli nagrade na Pjesničkim susretima u Drenovcima održao govor u kojem sam optužio sve one koji namjeravaju takav kulturološki zločin sprovesti u djelo. Vjerujte mi, to me ne čini mirnim. Ja sam se u svoje Vinkovce, naime, vratio - čovjek se ipak ne vraća negdje samo da bi živio od sjećanja, već da bi ista nadograđivao novim pozitivnim iskustvima! Najgore je od svega što znam epilog - potiho, uz kavu, neko će se vrijeme šuškati o tome. Nakog toga ista priča - nikom ništa! Vinkovci naprosto ne pružaju niti minimum otpora u odnosu na vlastito uništenje. Na to su upozoravali i pojedini ugledni Vinkovčani iz udruge "Moji Vinkovci", ali kada je ovako nešto u pitanju, iste se ne pita. U tom kontekstu pitam se kakva će atmosfera biti na ovogodišnjim Danima Josipa i Ivana Kozarca, hoće li do tada (za otprilike dva mjeseca, dakle) sve skupa biti zaboravljeno? Predmnijevam da hoće. Jer, kako rekoh, Vinkovci su grad koji nije!
    PS Zgodna digresija. Prije nekoliko mjeseci jedan mi je lokalni moćnik prijetio kako će me našamarati. Razlog je bio i više nego opravdan - imao sam bradu! Ta tko je vidio Hrvata Katolika, a da nije obrijan? Tada mi je (i ne samo tada) došlo načisto se popišati po svim dosadašnjim književnim priznanjima koja sam dobio (a koja, uzgred budi rečeno, sa službenim Vinkovcima nemaju takoreći ni najmanje veze) - Ecce Cibalae!, naivno bi rekao inače iskusni profesor kojega neizmjerno cijenim - jebeš pjesnike!

    OdgovoriIzbriši
  3. I još nešto!
    Do sada mi se javilo podosta nazovimo "mladih i intelektualno potentnih vinkovačkih alternativaca" koji su me, kada sam u prosincu 2009. ugasio ovaj blog, prozivali da to nije dobro i da bih trebao nastaviti gdje sam stao. Pomislio sam - evo, to su ti neki koji mogu i hoće! Da Vas čujem sada, dragi moji! Komentirajte, nemojte šutjeti! I nemojte, zaboga miloga, početi onako mantrički - Kakve koristi od toga što komentiramo? Kakve, u protivnom, koristi od lažnoga uvjeravanja sebe samih u danu alternativnost i pogled na svijet koji pruža nadu u kulturološki iznova probuđeni Grad? Mislite o tome, ali mislite na glas!

    OdgovoriIzbriši
  4. I da, onako usput:

    PROZIVKA

    U redu, slavni prethodniče, zar ne vidiš da ti ruše kuću?
    Onima prije njih taj detalj
    nekim je čudom promakao –
    Tko zna?, možda onako pripiti nisu bili u stanju odrediti
    točne
    koordinate...
    Ali ovi!
    Eh, da samo znaš kako su precizni!
    Njima nikada ništa ne promakne!
    Ni tvoja kuća ni moje pravo da se ulicama noću šećem
    neobrijan!
    Dobro si čuo, dragi moj Iva –
    bilo je to negdje proljetos kada mi je jedan
    od njih,
    nazvavši me mudžahedinom,
    umalo opalio šamar!
    Pokraj njega pripite su glavešine mrmljale nešto
    nalik na nemoj!
    Dva metra dalje stajalo je parkirano vozilo
    skupo kao Država...
    Naravno da sam požurio kući i naravno da sam,
    vrativši se,
    pljunuo na tvoj i Josipov portret shvativši već tada
    da nijedan od vas dvojice
    nikada
    neće postati
    William Forrester!

    OdgovoriIzbriši
  5. Mislim da je kuća zapravo bila zaštićena, ali je zaštita skinuta. Tako sam negdje pročitao. Zna se tko je to kupio, prema tome, vjerojatno je iz takvih interesa zaštita i skinuta.
    A tvoj gornji tekst bih podijelio na fejsu. Na fejsu sam podijelio Dnevnikov link s komentarom "Što Vas čini sretnim". Mislim da se nitko ne će usrećiti s 2200 kuna plaće s uključenim bonom koji treba potrošiti u trgovini, ili rijetko tko.
    Splićani su se masovno bunili protiv uništenja Rive, "vješala" - kako nazivaju one stupove. Pogled na palaču je sranje. Ništa nisu postigli.
    Kultura i starina ne znače ništa u Vinkovcima i to nije prvi slučaj. Bilo bi dobro kad bi se tu netko mogao suprotstaviti, ali Hrvati su ne samo oni koji šute, nego oni koji uvijek olako nasjedaju na priču "kakva korist od tradicije, starine... daj nam da mi imamo ovo..."
    Samo se bezuman grad odriče svoje glave, onoga što je kulturno dobro, što je povijest. Kod nas u Jarmini ima mladih ljudi koji pričaju zagorski, samo zato što je to njihovo. Na neku ruku čak i tome skidam kapu, iako sa Zagorjem korijenima nemam ništa. Izgradili su i "zagorsku hižu" na jednom mjestu, etno-selo... No drugo je Jarmina.
    Matej

    OdgovoriIzbriši
  6. Slobodno stavi, slobodno stavi i ovu pjesmu - znaš da mi se Facebook gadi i da sam davnih dana izbrisao profil. Ovu pjesmu poslao sam i Jarku za "Knjigomat". Do neke sam mjere, na vlastitu sramotu, ravnodušan prema gadljivom, ali ovo je previše...
    Da, Jarminčani dobro čuvaju svoj identitet i tako i treba!

    OdgovoriIzbriši
  7. Kažu "kakva država, takvi zakoni", no vrijedi i "kakav narod, takva država", "kakav narod, takva vlast".
    Pjesma ti je super. A znam da ti se gadi.

    OdgovoriIzbriši
  8. Točno si to rekao! Posve! Pa kako uopće očekivati rezolutnu građansku reakciju kada je većina naprosto diskonektirana od minimuma dostojanstva! Pojedinci mogu reagirati (pojedinci su to i učinili, bila je i peticija), ali učinak beziznimno biva nikakvim - zato sam i naglasio kako su Vinkovci grad koji je davno pogubljen... neka netko to pokuša demantirati, ali neka to učini argumentirano. Ovdje, čini mi se, niti ne mogu postojati neistomišljenici. Oni koji tobože misle drugačije čine to iz sebičnih razloga, ni manje ni više...

    OdgovoriIzbriši
  9. Jednom ćemo se naći, kupiti kod Bose dvolitru Ožujskog, umotati ju u škanicl ili novine da se ne ugrije, sjesti na klupu pored i gledati u prilaz diveći se kliznim vratima i pizzeriji na/u Kozarčevoj kući :)
    I hvalit ćemo se da smo ga poznavali te da je njegov duh u tijelu osobe B. S.
    Matej

    OdgovoriIzbriši
  10. Jok, ne volim Ožujsko ni bele zimske vragove...

    OdgovoriIzbriši
  11. Brada, kao i rifle, presdtavlja stav. (Reče Šeks). Brada uglavnom služi da bi se popravila/usavršila arhitektura glave i lica. A služi da bi se bradonja diskvalificirao. Al si se osvetio potencijalnom šamaraču! Uvrstio si ga u pjesmu!

    Sve što pišeš o Vinkovcima primjenjivo je na sve gradove u Hrvatskoj. Pobuna ti je mladenački naivna. Facta, facta non verba!

    I nije ok da odbijaš s Matejom popiti pivo. Umjesto da okupljaš, ti odbijaš istomišljenike!

    OdgovoriIzbriši
  12. Na žalost, uistinu je primjenjiva na sve naše gradove, a tome su olakšale upravo pobune samih sebe radi i "alternativljenja" samo da bi se moglo mahati zastavom "alternativnosti". Nijedna alternativa koja nije zagazila i ušla u mainstream nije ništa učinila.

    OdgovoriIzbriši
  13. Potoče, gdje ovdje vidiš pobunu? Ovo je čista rezignacija i beznađe - stvar je što se za razliku pobornika, kako i Toni reče, alternativljenja, naprosto ne želim praviti. Gadi mi se i ujedno znam da ništa i nikada neće biti drugačije, ne ovdje. Lijep pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  14. Čitaj Camusa! U Pobunjenom čovjeku on (se) pita što je pobunjeni čovjek. I odgovara: čovjek koji kaže "ne"!

    I pitaš me, onda, gdje ja vidim pobunu. Ti ju ne vidiš?

    OdgovoriIzbriši
  15. Ne, ne vidim.
    Cijenim Camusa, ali to ne znači da nužno smatram kako je u svemu bio u pravu. Taj naš "ne" sasvim je nečujan, deklarativan, nikakav - na taj naš ne reakcije onih kojima je upućen nema iz razloga što im taj naš "ne", takav kakav jest, ne predstavlja nikakav problem.
    Kažu mi kako Fejs vrvi od statusa na ovu temu - eto, to ti je taj "ne". Statusi na Fejsu, bilo bi vrijeme shvatiti, ne mogu promijeniti ništa. Zašto sada udruga mladih "Muvka" šuti? Što je? Bojite li se da nećete dobiti lovu za djelovanje u budućnosti ili nešto slično? Sada mi je žao što sam sudjelovao na vašoj tzv. književnoj večeri. Isto tako, prvom prigodom postavit ću pitanje kolegicama i kolegama iz DHK - zbog čega šutnja? Pa ljudi Božji - priča o autonomnosti lokalne sredine paravan je za besramnu samovolju onih kojima ništa osim njihova dupeta nije sveto. Hoće li to shvatiti ova naša raja koja se, eto, "buni"?

    OdgovoriIzbriši
  16. Ruševine Kozarčeve kuće dođu kao još jedan logo izgubljenih vrijednosti. Kako stvari stoje, te vrijednosti više nikada neće biti obnovljene. Ili, ako hoćete, barem ne za naših života. Možete mi ovdje slobodno prišiti konstataciju kako sam pesimist, ne smeta mi - biti optimist, u okružju kakvo jest, znači ne biti normalan. Zaključak nije izveden prema pravilima logičkoga zaključivanja, ali svejedno je neoboriv!

    OdgovoriIzbriši
  17. Fejs može vrvjeti čime hoće, no on nije pobuna, već samo ponekad najviše izražaj, izražavanje.
    Pobuna je kad rade palice i lisice, kad se milom ili silom pokušava mijenjati stanje. Ovo tvoje je rezignacija, kako si rekao.
    Nitko se zapravo u toj priči ne buni, osim te maturantice koja to čini na jedan adekvatan način. Uopće to sve zajedno ne čudi, mi smo sposobni dići ruke i od drugih pa i većih stvari. Na većinu toga se govori "pa neka". U većini slučajeva se o tom priča još tjedan do dva i gotovo.
    Prema tome, tvoja rezignacija je odgovarajuće stanje za situaciju koja jest. Pobuniti se pravo znači pljunuti u more.
    Matej

    OdgovoriIzbriši
  18. Knjigomat, pjesma "Prozivka":


    http://www.knjigomat.com/detail.asp?iNews=1231&iType=6


    Slobodno "šerajte" na Fejsu - bez obzira na sve...

    OdgovoriIzbriši
  19. No, ljeto je, zar očekivati iole konstruktivnu raspravu? Kada se preplanuli ljubitelji poezije vrate s mora već će oni mantrički - zašto nitko ništa ne piše? Zašto se na blogu ništa ne događa? Kako da ne...
    Sada ću samom sebi uputiti onu staru hrvatsku - Franjo, get a life!

    OdgovoriIzbriši
  20. Ti si, po svemu sudeći, pesimist privatno i načelno. Iskoristi tu svoju snagu!

    OdgovoriIzbriši
  21. Pesimizam možda jest snaga po onom ključu da si zaštićen od razočaranja. Inače, uzeo ga kao pomanjkanje nade ili vjere (ili oboje), on je slabost. Posrtaj.

    OdgovoriIzbriši
  22. Slažem se, pesimizam jest posrtaj - optimizam je, s druge strane, iluzija!

    OdgovoriIzbriši
  23. Optimizam je odraz nade i vjere. Bez nekog uporišta, upravo je ono zbog čega se počesto ismijava - iluzija, da.

    OdgovoriIzbriši