srijeda, 24. listopada 2012.

LUMBAGO


Pa mora boljeti!
Tko je vidio stupiti u istu rijeku u koju nikada nije stupio,
a da pritom ne osjeti nešto vrlo diskriminirajuće
u leđima?
Bol je osnova postojanja – tko ne boli nije!
Zato sam sretan
i na osam dana
od Svih svetih
pijem mlijeko s 0,9% mliječne masti kao da je kruškovac
ili koktel iz Kobilje glave.
I zato ću, čim mi zahtjev za bolesničkim pomazanjem
bude odobren,
želju za gušenjem potisnuti
zdjelicom juhe
od ananasa.
Objavio/la u

Broj komentara: 10:

  1. Toni24. listopada 2012. u 12:14

    Nešto me žulja u dijelu "u istu rijeku u koju nikada nije stupio" ili sam zakinut za bit... A inače na bol nastojim gledati kao na pročišćivanje.

    OdgovoriIzbriši
  2. Franjo Nagulov24. listopada 2012. u 12:27

    U iste rijeke i stupamo i ne stupamo, i jesmo i nismo...
    Poznato?

    OdgovoriIzbriši
  3. Toni24. listopada 2012. u 13:29

    To ti po Heraklitu?

    OdgovoriIzbriši
  4. Franjo Nagulov24. listopada 2012. u 15:43

    Pa da, mrvica intertekstualnosti katkad dobro dođe:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Potok24. listopada 2012. u 18:10

    U istu rijeku se ne može dva puta zagaziti. (Heraklit)

    OdgovoriIzbriši
  6. Franjo Nagulov24. listopada 2012. u 19:26

    Točno.

    OdgovoriIzbriši
  7. Franjo Nagulov24. listopada 2012. u 19:27

    Eh, da, jedino što bi trebalo napisati: "U istu se rijeku ne može dva puta zagaziti" ili "U istu rijeku ne može se dva puta zagaziti."
    Pozdrav i tebi.

    OdgovoriIzbriši
  8. Potok25. listopada 2012. u 07:33

    Nekritički copy paste.

    OdgovoriIzbriši
  9. Franjo Nagulov25. listopada 2012. u 11:36

    OK.

    OdgovoriIzbriši
  10. Potok28. listopada 2012. u 12:24

    Čitam ponovo tvoj nadrealistički vrtlog o bolesti. Kao da uživaš?!

    OdgovoriIzbriši

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)