Svjetove snova više neće predvoditi sanjivi –
nikada i nisu, dodali bi zlobnici
pijući indonezijski čaj
i zureći u plavo Sunce,
jer snovi dođu kao alat provjerenih mislitelja,
a sanjari kao jeftina radna snaga
koja ih proizvodi.
Polja i šume odagnat će otvorene prozore.
Rijeke će ključati s preostalom
mahovinom, rakovima
i žabama,
a pustinjske će oluje, opijene magnetskim
obratom,
ustrajne lešinare navoditi
na izbrisanu proteinsku
trulež.
Ni ljubavi ni mržnji neće biti mjesta –
nikada i nije bilo, dodali bi zlobnici
pijući indonezijski čaj
i zureći u plavo Sunce,
jer ljubav i mržnja dođu kao dva uništenja
čija bit nad velikim zgarištem Svega
biva uništenom.
Uvijek je bilo proročanstava i proroka. Uvijek je bilo zamišljaja kraja. Malo je onih (sanjara) koji sanjaju novi početak. Valjda zato što distopije imaju priključak, nastavnu logiku.
OdgovoriIzbrišiSolidno. Pjesme su odjeci unutarnjih zgarišta.