Povraćao sam misleći na pjesništvo osamdesetih.
Ulazim u klub:
Mržnja je dokaz ljubavi!
I ne samo što ulazim u klub nego se i meškoljim
kao gmizavac
čiji prosvjedi završavaju na stranicama
niskonakladnih
Matičinih
časopisa.
I još si utvaram da sam hrabar
i da će moj nestanak reaktivirati tisuću lica
domoljublja
od kojih tek jedno ili dva vuku na Mickeya Rourkea
dok ova ostala nikako da se riješe
Tadijanovićeve duge kose,
Matoševih pravaških brčina
i drugih artefakata
neminovne
nacionalne
propasti.
Nema komentara:
Objavi komentar