DOJILJA

Poznata mi je:

Slikar čijega se imena ne sjećam, čokoladnosmeđe grudi

(kao Monte od Zotta, nekoć Guinness),

postporođajno depresivni

lotosov

cvijet ili zločinački laksativ,

rijeka što se uljuljkala na niskokaloričnom sjecištu

školjke i glagola.

Nekoć stanovnica zadimljenih prostorija u kojima se pilo i pjevalo,

danas suvenir s plaže koja se proteže

u paradigmatski podnošljivu

dijagonalu, vrlo mala laž, vrckasta, ubojita,

samo što mi kao Srđan Šaper

ne odgrize uho uz prigodnu ispriku:

Znam, Tyson je bio nježniji!