četvrtak, 28. kolovoza 2014.

INTERAKCIJA

Često razgovaram sa sobom.
Nisu to neke duge neprospavane litanije, više kao:
Naći ću drugi posao.
Počinjem redovito kuhati.
Idem na trčanje.
Prestajem navijati za Hajduk, Milan i L. A. Lakerse.
U prostorijama gdje svira Narodni radio
ne boravim dulje od petnaest minuta.
Izlazim iz minusa.
Kupujem zimske gume.
Postajem političar.
Radit ću što me volja.
Problem je što svaki razgovor postupno prelazi
na globalnu razinu:
Završetkom hladnog rata sloboda se skrasila
u dužničkom ropstvu 
ili odlazak na veliku nuždu
čini me slobodnim.
To je normalno, 
zar ne?

1 komentar:

  1. Mislim da ti je ideja u redu, ta o zajedničkom blogu.
    Kod mene je često pauza jer odavno ne bloga stara ekipa, slabo koji dobar pjesnik nailazi, a i moje dnevne navike su mnogo drugačije nego kad sam bio u Osijeku. A prošlo je otada, ruku na srce, tri godine.
    Mislim jedino da bi, provedemo li tu ideju, trebalo odrediti neku našu zajedničku crtu, možda zajedničku temu, formu... nemam pojma, kako bi sadržaj tog bloga ipak na neki svoj način bio jedinstven i jak. To je samo moje mišljenje, ne mora značiti da moramo postupiti po njemu.
    S idejom se slažem.
    Matej

    OdgovoriIzbriši