nedjelja, 24. kolovoza 2014.

PROMATRANJE

Ne treba mi ni cvijeće, ni lajk, rekla je prije nego sam ju izmislio,
već oko kojim ću razabrati status infinitiva u kretanju.
A radilo se možda baš 
o meni u onom predinfarktnom mjesečarenju davno napuštenim
blogovima gdje se nekad baš dobro
šutjelo o svemu
što nas je držalo na okupu
(zbog svega što bi nadglasalo bezbožničku antonimiju 
prešućenih dijalekata).
Ili o mom oku.
Lijevom, naravno, kojim mogu raskrinkati realni uzrok nastanka
predmetnog kataloga 
i svih onih zavodljivih linkova što vode
na stranice s vijestima iz zemlje,
dijaboličkim diskusijama
teološki osviještenih očeva s gay-izgovorom 
glasova c, z, s, te palatalnih r i l
ili dječjom pornografijom
na čiju će kozmetički neutralnu stražnjicu 
desetljeće ekonomske krize udariti linearni
barkod. 
I o njoj koja će, posluži li se nepogrešivim segmentom mene,
zahvaliti na postojanju te požuriti po cigarete
u smjeru benzinske do koje mogu stići
jedino duše umrlih otkupljene
eurodizelom.

Broj komentara: 5:

  1. Znači, dugo nisam pisao.
    Prije toga, dakle prije te dugačke pauze, imao sam neke avanture po Fejsu što mi je krenulo brzo na živce (pa sam obrisao profil). I eto, sada ovdje provodim svojevrsnu rehabilitaciju. Znam da je ono zlatno blogersko vrijeme iza nas i da onakve interakcije kakvu smo imali na Blog.hr-u više neće biti, ali nadam se da ćemo ipak tu i tamo živnuti u tim našim mikrosvjetovima koje je, u korist društvenih mreža, pregazilo vrijeme. Doduše, ima i do naše (poglavito moje) inertnosti. Pa eto, čitamo se, pišemo, bez nekih velikih najava, čisto da si damo do znanja da smo još tu te da dišemo...
    BTW, bilo mi je tužno vidjeti tolike mrtve blogove koji su nekoć činili mjesta meni neobično draga za posjete. No dobro, da ne duljim, sutra rano moram na posao i tako, laku noć.

    OdgovoriIzbriši
  2. Mjesecima nisam dobio nikakav komentar, tek sad vidim tvoj! Nedostaješ, Franjo.
    Nadripjesnik

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala, ma nedostajem i samom sebi pri tome ciljajući na neke ranije, svakako ljudskije formate od kojih sam se, čini se, bezrazložno distancirao.

    OdgovoriIzbriši
  4. No pa ovo sam čekala. Ovo! U ime svih tih manje ili više zapostavljenih brloga: dobrodošao! Budi tu. Molba, ne imperativ.

    OdgovoriIzbriši
  5. Nastojat ću (mada u pravom smislu riječi nisam niti otišao, prije da sam jednostavno utihnuo)...

    OdgovoriIzbriši