Sunčeve su se zrake zavukle u zastor predmet promatranja
prepuštajući jednoslojnom
kontinuitetu.
Dva nedovoljno skrivena oka tražila su detalj
kojim će Izumitelja Boli
navući na tanak led:
Vidimo te.
Više nisi nestvaran i savršen.
Umrijet ćeš čim zažmirimo.
Mrak se oslobodio iz paukove mreže.
Nekoliko prpošnih vinskih kapi otelo se metabolizmu i kapnulo
na pod.
Tamo su, od sinoć, razbacani spisi nastali u nadi
da će adresu stanovanja preuzeti
filmski redatelj.
Lice u sjeni postalo je zatočenikom vlastitog izraza.
Zakrivljena sjeverna usna sugerirala je iznenađenost,
južna podrugljivi početak smijeha.
Pa ipak, sve je bilo tako tiho,
kao svečev urin
u hermetički zatvorenoj
staklenci.
Hvala Bogu više da si oživio! Imala sam sto apstinencijskih kriza od nedostatka tvoje poezije. Nataša
OdgovoriIzbrišiJedan od segmenata tvoje poezije je bizarnost. U principu teško ih je pronaći. Samo znalci uspijevaju.
OdgovoriIzbrišiZaboravih napisati tko piše o bizarnom. Potok.
OdgovoriIzbrišiJesam, živ sam.
OdgovoriIzbrišiI bizaran isto.
I umoran.