ponedjeljak, 29. rujna 2014.

LICE U SJENI

Sunčeve su se zrake zavukle u zastor predmet promatranja
prepuštajući jednoslojnom 
kontinuitetu.
Dva nedovoljno skrivena oka tražila su detalj 
kojim će Izumitelja Boli
navući na tanak led:
Vidimo te.
Više nisi nestvaran i savršen.
Umrijet ćeš čim zažmirimo.

Mrak se oslobodio iz paukove mreže.
Nekoliko prpošnih vinskih kapi otelo se metabolizmu i kapnulo
na pod.
Tamo su, od sinoć, razbacani spisi nastali u nadi
da će adresu stanovanja preuzeti
filmski redatelj.
Lice u sjeni postalo je zatočenikom vlastitog izraza.
Zakrivljena sjeverna usna sugerirala je iznenađenost,
južna podrugljivi početak smijeha.
Pa ipak, sve je bilo tako tiho,
kao svečev urin
u hermetički zatvorenoj 
staklenci. 

4 komentara:

  1. Hvala Bogu više da si oživio! Imala sam sto apstinencijskih kriza od nedostatka tvoje poezije. Nataša

    OdgovoriIzbriši
  2. Jedan od segmenata tvoje poezije je bizarnost. U principu teško ih je pronaći. Samo znalci uspijevaju.

    OdgovoriIzbriši
  3. Zaboravih napisati tko piše o bizarnom. Potok.

    OdgovoriIzbriši
  4. Jesam, živ sam.
    I bizaran isto.
    I umoran.

    OdgovoriIzbriši