Bio je to ciklus bezazlenih drijemeža, noćnih mora za mlađe od osamnaest
poslije kojih sam tremor odagnao tuširanjem
u mlakoj vodi i tko zna kojim
gledanjem četvrte sezone Mućki
(one u kojoj Leonard Pearce umire).
Sretna je okolnost što je nadrealizam odavno mrtav
jer komu bih inače posvjedočio užas
pred kojim niti sam ne uzmičem.
Ovako nije problem:
Skupit ćemo se nakon što svatko završi sa svojim poslom pa ću im pričati
o postapokaliptičnim slikama Srijema
na kojima je vidljivo kako svinje
proždiru uzgajivače.
A oni će na to odmahnuti rukom i reći ništa novo prelazeći na temu
sve skupljih nogometnih transfera,
sve većeg broja povijesnih utakmica
i sve manjeg broja ljudi
kojima je do povijesti.
Uglavnom ništa, braćo i sestre, zar ne? Očito je vrijeme za autokomunikaciju. Uživajte u fejsbukovskim mikrokozmosima sreće, blagostanja i ponešto ljubavi za sve...
OdgovoriIzbrišiDobra ti je stvar. Matej
OdgovoriIzbriši