Na bijelom štriku za veš razvučenom između dvaju balkona
vijorio se crveni grudnjak.
Dan je bio sunčan, ali vjetrovit
pa se i navedeni komad rublja doimao
kao zastava - mogli smo se postrojiti u vrstu
i zapjevati
himnu, a onda, svatko zasebno,
održati prigodni govor.
Moj bi glasio ovako:
Oduvijek želim živjeti
u zemlji nabijenoj erotikom.
Da ljudi napokon shvate kako nas iz potpune propasti
može izvući jedino
eskalirajuća
seksualnost.
A ima nas toliko solidno lijepih da bismo za ovako sunčanih
i vjetrovitih dana mogli
po parkovima
voditi ljubav ujedno pružajući priliku
i organima reda.
Tako bi znači glasio moj govor
dok bismo salutirali crvenom grudnjaku što se vijori okačen
o ideološki neutralan
bijeli štrik za veš.
Samo me strah da bi u tom slučaju
stijeg novostečene
nevinosti završio spušten na pola,
nadohvat lokalnim
kradljivcima što žale
za državom
u kojoj se moglo
ukrasti.
Čini se da vi mene više ne fukate ni pet posto.
OdgovoriIzbrišiNekoć sam imao svoje čitatelje, a sada, očito, više nemam ni njih.
BTW, pišem novi rukopis, koncepcija je takva da ne mogu objavljivati zasebne komade jer oni po sebi nemaju smisla.
Ujedno vas molim - ako znate nekoga voljnog kupiti zbirke Soba 66 i Knjiga izlaska, molim, proslijedite mu ovaj ovdje dostupan e-mail. Jebiga, voda je došla do grla, nemam što glumiti.
Također, lektoriram tekstove na hrvatskom jeziku. Javite se na e-mail ukoliko ste zainteresirani. Cijena prema dogovoru.
Računam na vas...
Naravno da imaš svoje čitatelje. Nekad samo jednog, ali vrijednog.
OdgovoriIzbrišiPozdrav,
Nataša
Ma sve ti je to otišlo u onu stvar, ali skroz...
OdgovoriIzbrišiTočnije, što god da čovjek pokuša - nula bodova.
OdgovoriIzbrišiKoliko sam pobožno čitala tvoje pjesme. Sad tek vidim komentare nakon dugo vremena. Sretno!
OdgovoriIzbrišiN.