utorak, 14. listopada 2014.

DAN NEZAVISNOSTI

Na bijelom štriku za veš razvučenom između dvaju balkona 
vijorio se crveni grudnjak.
Dan je bio sunčan, ali vjetrovit
pa se i navedeni komad rublja doimao 
kao zastava - mogli smo se postrojiti u vrstu 
i zapjevati 
himnu, a onda, svatko zasebno, 
održati prigodni govor.
Moj bi glasio ovako:
Oduvijek želim živjeti
u zemlji nabijenoj erotikom.
Da ljudi napokon shvate kako nas iz potpune propasti
može izvući jedino
eskalirajuća
seksualnost.
A ima nas toliko solidno lijepih da bismo za ovako sunčanih
i vjetrovitih dana mogli
po parkovima
voditi ljubav ujedno pružajući priliku
i organima reda.

Tako bi znači glasio moj govor 
dok bismo salutirali crvenom grudnjaku što se vijori okačen 
o ideološki neutralan 
bijeli štrik za veš.
Samo me strah da bi u tom slučaju 
stijeg novostečene
nevinosti završio spušten na pola, 
nadohvat lokalnim
kradljivcima što žale 
za državom
u kojoj se moglo 
ukrasti. 

4 komentara:

  1. Čini se da vi mene više ne fukate ni pet posto.
    Nekoć sam imao svoje čitatelje, a sada, očito, više nemam ni njih.
    BTW, pišem novi rukopis, koncepcija je takva da ne mogu objavljivati zasebne komade jer oni po sebi nemaju smisla.
    Ujedno vas molim - ako znate nekoga voljnog kupiti zbirke Soba 66 i Knjiga izlaska, molim, proslijedite mu ovaj ovdje dostupan e-mail. Jebiga, voda je došla do grla, nemam što glumiti.
    Također, lektoriram tekstove na hrvatskom jeziku. Javite se na e-mail ukoliko ste zainteresirani. Cijena prema dogovoru.
    Računam na vas...

    OdgovoriIzbriši
  2. Naravno da imaš svoje čitatelje. Nekad samo jednog, ali vrijednog.

    Pozdrav,

    Nataša

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma sve ti je to otišlo u onu stvar, ali skroz...

    OdgovoriIzbriši
  4. Točnije, što god da čovjek pokuša - nula bodova.

    OdgovoriIzbriši