Kada dođe trenutak
posljednjem doručku, Oče, sjest ću ti slijeva.
Lijevom, naime,
pišem te držim žlicu ili vilicu.
U desnoj je nož
kojim režem meso.
I zato ne želim da
taj put smetamo jedan drugom
već da blagujemo u
miru, kao nesuđeni apostoli,
znajući da nam
Sudnji dan ne može
donijeti spokoj.
Uvrijedit ću te, Oče,
i zato se bojim:
uvrijedit ću te, ali
to je najmanje zlo koje smo u stanju počiniti.
Mogli bismo se
međusobno pobiti, ali što bismo u tom slučaju
ostavili našim
ubojicama?
Zato ću, kada dođe
trenutak
posljednjem doručku,
Tebi sjesti slijeva.
I vidjet ćeš, Oče,
da ljevoruci nisu toliko nespretni.
Naš je problem što
se obično nađemo
na krivom mjestu u
krivo vrijeme
pa se čini da nam iz
ruku ispada
sve što nastojimo
uzeti.
To jutro bit će
drugačije: blagovat ćemo u miru, a onda ću otići
bez pozdrava znajući
da je sve pojedeno.
Nema komentara:
Objavi komentar