srijeda, 27. listopada 2010.

GITANDŽALI

Ne shvaćam zašto me neprestano gnjaviš
retoričkim pitanjima poput:
Kako je umjetnost postala potrošni materijal?
Koliko puta moraš provjeriti imam li vaginu?
Kada ćeš me odvesti u Sarajevo?
Čini mi se da sam ja taj koji još uvijek
nije raskrstio s nepoznanicama.
Zato ti predlažem zamjenu uloga
na koju ćeš, naravno, i pristati:
Kada je umjetnost bila nematerijalna
i nepotrošiva?
Smijem li vidjeti tvoju vaginu?
Što ćemo raditi u Sarajevu?
Moram te upozoriti da na retorička pitanja
odgovaraš nježno,
kao da tepaš novorođenčetu
ili nekom drugom predmetu
koji mrziš.
Svi sve znamo o svom neznanju i zato
nema potrebe
zločin iz dosade transformirati
u zločin iz strasti.

4 komentara:

  1. Upravo je nevjerovatna tvoja sposobnost uživljavanja u razne uloge. Valjda možeš paralelno voditi više apstraktnih života, i valjda poezija zato ima toliki stvarnosni naboj.
    Da nisi pjesnik i profesor, mogla bih te vrlo lako zamisliti kao redatelja.

    OdgovoriIzbriši
  2. jebeno dobro. iako znam da te voli.

    OdgovoriIzbriši