petak, 5. studenoga 2010.

NE ZNAŠ SVIRATI BAS

Mala Mateja, jedna od cura koje imaju tu nesreću
voljeti i Vinkovce i književnost,
predložila je podjelu uloga:
Ti bi mogao biti Jack, a ja Lada!
Mogao bi sjesti za pisaći stroj
(znam da ga imaš)
i mogao bi u tri tjedna otipkati nešto nakon čega
više nitko normalan ne bi čitao
Šoljanov Kratki izlet.
Koji, usput rečeno, nije tako kratak,
jer ništa nije kratko kada se ljudi izgube,
a oni su se, sjećaš se, izgubili…
Rekao sam maloj Mateji da neće ići:
Znaš svirati bas? Ne znaš!
Osim toga, tvoj engleski ljude može obarati
s nogu,
ali moj hrvatski zato ne voli obarati,
već biti oboren.
Bilo bi ti pametnije da počneš učiti za prijamni!
Kasnije si možeš naći nekog
umirovljenog hrvatskog branitelja
i sjebati mu obitelj!
A na raspolaganju su ti i pankeri iz Jurograda,
poneki Ultras
ili kakav pomahnitali odvjetnik
koji ne zna kamo će s lovom.
Bolje me sačuvaj
za Ne daj, Bože!,
ako Bog kojim slučajem poskočicu shvati
ozbiljno kao Narančastu revoluciju
u zemlji u kojoj ništa nije narančasto!
Da znaš svirati bas, razmislio bih!
Da ti je kosa plava i do dupeta, isto bih razmislio!
Ovako teško!
Tri tjedna posla za samo jednu čitateljicu
bilo bi previše
čak i da sam tvojih godina!
I da se pod tvojom crnom košuljom prostire pruga
Vinkovci – Brčko,
ona pokraj koje sam kao mali
sisatoj Jasmini pokazivao pišu!




Nema komentara:

Objavi komentar