ponedjeljak, 2. svibnja 2011.

MAGLA

Crna kao cvijet magla se bjelasala nad krugovima tjerajući nas da na prstima hodamo za Suncem. Prema paklu, prema kolodvoru, prema hodniku što zaudara na varikinu i mokraću, prema jatu kokoši odrubljenih glava i loncu juhe u kojem s mrkvom i peršinom kuhala se narodna mudrost.

Crna kao cvijet magla je pljunula maglu i produžila dalje. Pomislila si da sam ti nešto rekao, na što sam pomislio da si nešto pomislila. Pa smo oboje pljunuli. Pa smo produžili. Dalje. Šire. Više.

Crna kao cvijet magla se naježila pred najezdom nakostriješenih frekvencija sluteći kako više nikada u svom jednodnevnom tisućljeću neće ugledati tvoje sise, tvoju pičku, i sva podneblja tvojih bezuspješnih začeća. Magla se za potrebe promatranja tvojih sisa, tvoje pičke, i svih podneblja tvojih bezuspješnih začeća služila mojim očima. Magla je crna kao cvijet, što znači da mirišući nikada neće namirisati vlastiti miris. Stoga sam te ostavio obližnjim vragovima čije bezglave kokoši obaraju svjetske rekorde u utrkama na deset tisuća metara.

Crna kao cvijet magla je pljunula maglu i produžila dalje.
Crna kao cvijet kao crno pod noktom.

4 komentara:

  1. Crno. Prozna forma ti stoji više nego što misliš...

    OdgovoriIzbriši
  2. I ja se ježim kao ova tvoja magla čitajući te

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma, ima prozna forma sjajnih prednosti, ali kod nje mi je teže vezati u rukopisnu cjelinu, a da to ostane na nekakvoj prihvatljivoj visini, iako se bojim visine.
    Anonimno n, što da?
    Ibe, nemoj se ježiti, ne ovdje, vani je ionako sve jezivo, pa svejedno ignoriramo, zar ne?

    OdgovoriIzbriši