Dovoljan je samo trenutak da nastane mrak
da ti priđem s leđa
prislonim
savjest na sljepoočnicu
i šapnem:
Fuck off and die!
Jer tako to ide s inspektorima koji su odgodili
odlazak u mirovinu:
Okreneš mu sklopku,
priđeš mu s leđa
i kažeš svoje!
Ako se samo nasmije, ubiješ ga!
Ako te zamoli za oprost, počastiš ga pićem!
Da, inspektore:
Dovoljan je samo trenutak
da budemo ljudi!
Ima u tvojim pjesmama nekog nadrealnog (i ciničnog)nastavljanja na biblijske i popokulturne obrasce koja služe da bi se usustavio, da tako kažem, kaos u tvojoj glavi inteligentnog promatrača i sudionika ludog svijeta, kaos koji je posljedica nemoći da se bilo što promjeni. U nekakvom zbroju različitih psiholoških i poetskih odgovora na okruženje dobije se prvladavajući pravac- bezobrazna rezignacija.
OdgovoriIzbrišiSasvim sigurno,
OdgovoriIzbrišidovoljan je trenutak da shvatiš da možeš i moraš više od ovog bloga, od par književnih nagrada i nekoliko zbirki pjesama.
Sve ostalo je zloupotreba dara, vremena i truda.
Čitam te redovno i svaki put iznova se oduševljavam kompilacajama i sinergijom brutalnog sarkazma i potrebite reakcije na sve boljke društva.
Ponekad me zaboli što se osjećam usamljeno u svojem divljenju i motivaciji koju ovdje prikupljam.
Tko je zaspao?
Ti ili tvoji sinovi?
Obožavam kada inspektor Callahan završi u poeziji.Iskreno, malo je pjesnika kojima ide za rukom ono što ti tako maestralno spajaš!
OdgovoriIzbriši