EVO ME, KREĆEM!

O potrošenu ponoć, pod nepunim, ali budnim Mjesecom,

u jeku tjeskobe srednjega intenziteta,

pokušavam se obrijati ispod pazuha,

a da se ne posiječem.

Pokušavam i ne ide mi jer držati žilet nije isto

što i držati olovku.

Ali to me ne sprječava čekajući zlatnim slovima ispisani

SMS koji glasi:

Da si krenuo u Ninivu, bijedniče jedan samodopadni!

Oni će poginuti, a ti se briješ ispod pazuha!

Evo me, evo me, krećem!, glasio bi odgovor,

deva je parkirana pred zgradom,

u Ninivi sam prije sedam!