Nadahnuće je skuplje
od para novih cipela
izuzev kada pod nadahnućem
mislimo
na nove cipele.
A ja sam tako prestao
razmišljati
prije više od sedam
godina.
U to vrijeme stekao sam
diplomu
mlađeg punoljetnika
planirajući život
u Vinkovcima provesti
kao uzoran građanin.
Nije mi padalo napamet
da je biti građanin
teško živeći na selu.
Još manje sam razmišljao
o mogućnosti
da od kuće do posla
idem bosih nogu.
Ali ne bih rekao
kako trijumf vjerojatnosti
nad uvjerenjem
ima previše veze
sa slučajnošću.
Nadahnuće je preskupo
da bih ga čekao.
Prionuo sam na posao
i u prvi mah
ne napravivši ništa
shvatio kako lakše pišem
dok ne nosim obuću.
U drugi mi je mah
takav zaključak pomogao
nastaviti.
U trećem mahu
zaključio sam da je najbolje
prestanem li
zaključivati.
Ova mi je najbolja..
OdgovoriIzbrišiHvala.
OdgovoriIzbriši