utorak, 10. kolovoza 2010.

DEMIURG

Uz prvi gutljaj jutarnje kave
na ruralnoj terasi
San Francisca
obavezno šapnem analizirajući
kofeinski negativ:

Stariš, stari moj!

Tada počnem odbrojavati
koliko je dana do kraja ljeta
i hoću li nakon
smežuranog fotorobota
u kavi
produljiti do knjižnice
kako bih, kao nekada,
vrlo kratko popričao
s američkom
kratkom pričom.

Zatim završim u Charlieju.
Slika je skup od tisuću riječi
koje ne moramo razumjeti
da bismo ih izgovarali.

Zavirim u pornografsku partituru
i mahnem Roccu Siffrediju
uz uobičajenu zamolbu:

Budi dobar, maestro!
Odsviraj jednu!

3 komentara:

  1. o la la.. jako interesantno, maestro!

    OdgovoriIzbriši
  2. Maestro, interijerski mi ne paše osječki San Francisco (aura, način na koji zrači). Baš bih posjetila onaj u VK, možda za Jeseni...
    Uglavnom, pohvala za ovu.

    "Slika je skup od tisuću riječi
    koje ne moramo razumjeti
    da bismo ih izgovarali."

    OdgovoriIzbriši
  3. Ovaj je dobar, jer je terasa uvučena i smješten je između knjižnice i videoteke, pa ostavlja umirujući dojam. Inače je ista licenca u pitanju, isti logo, iste boje, čak su i stolice iste, koliko se sjećam...

    OdgovoriIzbriši